1980 krenem ja u peti razred osnovne skole "Bratsvo i Jedinstvo". Ucenik nema sta odlikas mada ni dan danas neznam kako sam to priznanje dobio.

Peti razred je bio nekako velika stvar jer tad nova djeca dolaze iz podrucnih skola Psenik, Barevo, Podmilacje......

Sin majke uciteljice (ambiciozna da joj sin dobar bude u skoli) i oca bravara u fabrici ( svejedno mu zna da mu zena oko ima na djeci) i starija sestra aman sve zna.

Dok sam isao u skolu uvjek su me pokusavali ugurati u kakve aktivnosti (Muzicka skola odsjek klavir aman jarebi sluha nigdje ali ono idu djeca iz finih familija hajd i ti...) kratkog vjeka ta ljubav bjese itd... Krenula skola i taj moj peti razred mi se cinio nekako specijalan. Ona djeca iz podrucnih skola me nekako zagotivila ko ja djete iz grada a i ja njih jer bogami oni su bili djeca sto im je caca radio u Austriji. Cokolada svaki dan uvjek neko donese. Kaze jedan dan moja razrednica Zlata:" Svako treba da se uclani u nekakvu sekciju!" Kontam u sebi ni za sporta ni za muzike odlucih se da se prijavim u literalnu sekciju. Ispricam to sve majci, sestri, starom, djeci ispred zgrade. Svi se ibrete brate odkud mi to na um pade kad neznam dvije sastaviti. Krenem ja pored mene curice pisu o ljubavi, avnoju, Titi ,cvijecu ......samo ja nista.Sve nekako polako sam se povlacio i taman kad sam skonto nije to za mene i da se povucem, sjetim se perfektog rjesenja. Moja majka dok je isla u skolu vodila je dnevnike, pisala price pjesme. Znam da je mojoj sestri to pokazivala. Meni je par puta zaprijetila da ni u snu nesmijem dirnuti u te "svete knjige". Pomislih:"hajd pogledaj mozda skontas kako se pise." Stan mali nadjem nekoliko dnevnika prelistam pjesama puno nema sta. Na svakoj knjigi Djems Din zaljepljen. Pjesama kakvih hoces probam napisati ma nista i onda dodjem na ideju snova . Izaberem jednu pjesmu prepisem je malo je korigujem sa zenskog pisanja na musko i predam ga nastavnici Zlati. Kontam ja:" Hajd eto predo sam i neka nesto i od mene necu vise itd...." Jadna majko dodje ja na sekciju a nastavnica Zlata puna srece osmjeh puko od uha do uha, zagri me i pohvali pred citavom grupom kako boljeg ucenika u petom razredu nikad nije imala. Zena odusevljena!!!! Djeca me gledaju aaaaaaaaauuuuuu svi imponirani curice me gledaju a ja u sedmom nebu. Pita me nastavnica kako pisem pjesme, ja onako pjesnicki pred vece ..... "E pa onda nadam se da ces nam napisati ponovo kakvu pjesmu" : naglasi nastavnica Zlata pred svom djecom. Ja kuci i ponovo prosamaram dnevnike od stare nadjem pjesmu ko fol da uzmem inspiraciju ma prepisem je brale za minutu malo korigujem udiketim i pravac nastavnici Zlati na sto. Sjednem u klupu zena cita jednom, dva put osmjeh opet se razvukao djeca me gledaju meni drago srce puca. Pohvali me ja poslije kuci pa jednu pjesmu prepisi pa drugu kontam ja pjesama koliko hoces materijala za citavu osnovnu skolu. Ma nece to niko skontat. Jedan dan pita me mati:"Bila sam ti na roditeljskom sastanku razrednica te hvali kaze da pises predivno da svi nastavnici citaju tvoje pjesme i da nikome nije jasno kako sam samo zrel za svoje godine. Te pjesme su nekako za gimnazije." Ali eto drago joj sto me krenulo i da joj je zao sto me nije podrzala u startu. Jadna majko tad sam ja skonto da sam je za taj mjesec dva nesvjesno kopirao preko 20 pjesama. Procitam pjesme ponovo te nekakvo slomljeno srce, te na moru stojim, te dusa mi place .... nema sta nema. Odlucih ja da cu preci u neku sportsku sekciju ko da se odmorim malo od pisanja. Taman kad sam skontao da se situacija smirila jednog dana ulazi moja mati na vrata. Uplakana ja mislio umro nam neko. Onda vidim suze nisu od tuge nego od bjesa u ruci joj Male Novine a u novinama "moja pjesma". Razrednica Zlata poslala moju pjesmu na takmicenje. Skontala stara o cemu se radi nazvala Zlatu da joj procita pjesme. Skontam da sam provaljen skupim se na kaucu a ona udri pomeni novinama knjigama. Ljudi moji zgazila me. Mi smo imali one roditelje sto pametuju i pricaju nisu nas nikad tukli ali taj dan sam popusio batine ko nikad. Imam osjecaj da me stara tukla cijelo poslije podne cim izadje iz sobe da se malo smiri tj da skupi snage ponovo u sobu. Na kraju cujem majku kako place u sobi valjda skontala koliko me nadraufala ili zato sto sam dirno u nesto "njeno". Sta ces ja bi i plako ali nesmijem a i skonto sam sta sam uradio. Dodje stari stan isti bomba da je pala. Pomislih:" Ako i ovaj navali namene najebo sam." Napolje nisam izlazio sto zbog kazne sto zbog modrica. Napustio sam literalnu sekciju zbog drugih interesa a ta moja pjesma dodje u finale kao jedna od najboljih pjesma u Bosni i Hercegovini u kategoriji petih razreda. Za to sam cak dobio komplet knjiga i diplomu. TALENAT NEMA STA!!!!!!!!!! Danas kad se na to vratim pomislih sta covjek nece uraditi za malo slave ha ha ha. Te dnevnike nikad vise nisam ni pomislio da trazim. I svaki put kad mi je majka rekla da ni u snu to neradim ja sam je poslusao. Stari rahmetli me dugo dugo zvao pjesnik majka se nikad nije ni nasalila tako da me nazove.